Transparentnost Sudskog savjeta



Sudski savjet:   Sudski savjet je u monitoringu koji smo radili 2014. godine, zadovoljio samo 50% zadatih indikatora transparentnosti. U istraživanju iz 2016, CDT je povećao broj indikatora, podigavši na taj način kriterijume za ocjenu transparentnosti i otvorenosti ovog organa. Sudski savjet trenutno ispunjava 76,62% zadatih indikatora, odnosno 63 od 77 mogućih bodova.

Sudski savjet u Crnoj Gori je nezavisan organ, koji bira sudije i ima kontrolnu funkciju i u odnosu na Vrhovni sud. Sudski savjet uključuje i predstavnike civilnog društva – ugledne pravnike.

Kada je riječ o članovima Sudskog savjeta, na osnovu amandmana VIII na Ustav Crne Gore, članove Sudskog savjeta čine predsjednik Vrhovnog suda, četiri sudije koje bira i razrješava Konferencija sudija vodeći računa o ravonmjernoj zasupljenosti sudova i sudija, četiri ugledna pravnika koje bira i razjrješava Skupština na predlog nadležnog radnog tijela Skupštine po raspisanom javnom pozivu i ministar nadležan za poslove pravosuđa.

Ovim izmijenama je ispunjena preporuka po kojoj najmanje polovina članova Sudskog savjeta treba da bude iz pravosuđa. Međutim, članstvo ministra nadležnog za pravosuđe u Sudskom savjetu je u suprotnosti sa preporukama Evropske mreže sudskih savjeta (ENCJ). Naime, ENCJ upozorava da članstvo Ministra pravde nije prikladno zbog rizika da izvršna vlast utiče na otvorenost rasprava i diskusija. Sa druge strane, ukoliko to nije slučaj, ENCJ preporučuje uspostavljanje komunikacije sa Ministarstvom kroz periodične sastanke, kako bi se garantovalo sprovođenje dogovorenih politika za rješavanje problema sa pravosudnim sistemom[1].

Veb stranica Sudskog savjeta se redovno ažurira aktuelnostima, saopštenjima i informacijama. Na stranici su objavljena najvažnija dokumenta (nadležnosti, organizacija, Sudski poslovnik, Etički kodeks, Plan za popunu slobodnih sudijskih mjesta i sl.) i pretraga je funkcionalna.

Međutim, struktura veb stranice, koja je pogodna za sudove, ne zadovoljava potrebe Sudskog savjeta, koji ima drugačija ovlašćenja i potrebu za objavljivanjem različitih vrsta dokumenata i informacija. Zbog toga, iako Sudski savjet objavljuje većinu infoermacija, one se teško pronalaze, skrivene u saopštenjima i sekcijama sajta do kojih se često ne može doći logički i intuitivno.

Na stanici Sudskog savjeta u vrijeme sprovođenja monitoringa nije bio objavljen spisak funkcionera i liste obračuna njihovih zarada i drugih primanja i naknada, što je suprotno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

Plan za popunu slobodnih sudijskih mjesta je objavljen na internet stranici, i Sudski savjet objavljuje i javne i interne oglase za popunu slobodnih mjesta. Međutim, ovi oglasi se objavljuju na nesistematizovan način, u vidu vijesti i saopštenja, što otežava njihovo pronalaženje i analizu.

Sudski savjet kreira predlog budžeta za sudove, i vrši raspodjelu budžeta po sudovima na osnovu unaprijed utvrđenih kriterijuma. Budžetska transparentnost pravosudnog sistema je u posljednje dvije godine značajno unaprijeđena kroz objavljivanje informacija o potrošnji budžeta u godišnjim izvještajima. Godišnji izvještaji Sudskog savjeta sadrže detaljnu strukturu budžeta, uključujući i informacije o izdvajanjima za plate, izdvajanjima po pojedinačnim sudovima, troškovima za informatizaciju, pravnu pomoć, edukaciju sudija itd. Međutim, sve ove informacije se odnose na prethodnu godinu. Sudski savjet ne objavljuje budžet sudova za tekuću godinu, što je ozbiljan nedostatak na polju budžetske transparentnosti. Takođe, informacije o budžetu su sastavni dio godišnjih izvejštaja Sudskog savjeta, i nijesu posebno istaknute na internet stranici, što otežava njihovo pronalaženje.

Budžet pravosuđa za 2015. godinu je iznosio 20,8 miliona eura, što predstavlja uvećanje od oko 200 hiljada eura u odnosu na 2014. Odnosno, to predstavlja 40 eura po glavi stanovnika ili 0,78% BDP-a.[2]   Kao što se konstatuje u posljednjem Izvještaju Evropske Komisije, najveći dio budžeta tj. oko 78% se troši na plate, tako da izdvojena sredstva nisu dovoljna s obzirom na investicije ili besplatnu pravnu pomoć. Naime, ovaj problem je prepoznat u Strategiju upravljanja i razvoja ljudskih resura u pravosudnim institucijama 2016-2018. U istoj Strategije se navodi da „neki korisnici budžeta i sektor pravosuđa ukupno troše više od godišnjeg iznosa sredstava opredijeljenog za ljudske resurse”. Stoga, jedna od preporuka je „uspostavljanje budžetske kontrole i eliminisanje prekomjernih rashoda za stavke koje se odnose na ljudske resurse“[3].


Sudski savjet je u dostavljenom odgovoru na upitnik informisao da je imenovan portparol u Sekretarijatu Sudskog savjeta. Međutim, u kontakt sekciji sajta ne mogu se pronaći ime i kontakt podaci osobe zadužene za odnose sa javnošću, već samo opšta email adresa, što može biti prepreka za komunikaciju sa predstavnicima medija.

Sudski savjet odnose sa medijima i javnošću bazira na objavljivanju informacija na veb stranici. Na stranici se objavljuju predlozi snevnog reda za sjednice, zapisnici sa sjednica, kao i odluke usvojene na sjednicama Sudskog savjeta. Zainteresovanoj javnosti je dozvoljeno prisustvo sjednicama Sudskog savjeta. Međutim, izostaje proaktivan pristup medijima i zainteresovanoj javnosti. Sudski savjet je u 2015. godini održao samo jednu konferenciju za medije, na kojoj je predstavljen godišnji izvještaj. Takođe, nijesu organizovani zajednički događaji sa NVO.

Na veb stranici Sudskog savjeta ne nalazi se ažuran Vodič za slobodan pristup informacijama. Shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, Vodič se mora ažurirati najmanje jednom godišnje[4], a Vodič za pristup informacijama u posjedu Sudskog savjeta je iz 2013. godine.

Na sajtu Sudskog savjeta nema posebne sekcije koja se odnosi na slobodan pristup informacijama, te se može zaključiti da, za razliku od većine sudova, Sudski savjet ove informacije ne objavljuje na sistematizovan način. Sudski savjet samo djelimično ispunjava kriterijume u pogledu objavljivanja informacija kojima je pristup dozvoljen, na način što objavljuje samo dio rješenja po zahtjevima za slobodan pristup, ali ne i samu informaciju kojoj je pristup dozvoljen. U 2015. godini, Sudskom savjetu je podnešeno ukupno 18 zahtjeva za slobodan pristup informacijama, od čega je 11 odobreno, 2 su djelimično odobrena, 3 su odbijena, a na 2 zahtjeva je odgovoreno obavještenjem. Na sajtu Sudskog savjeta je objavljeno 12 rješenja o slobodnom pristupu iz 2015. godine

U oblasti integriteta, pozitivno je što je Sudski savjet objavio Plan integriteta, i da su svi članovi Sudskog savjeta Agenciji za sprječavanje komisije podnijeli blagovremene i potpune imovinske kartone. Takođe, na veb stranicama se objavljuju saopštenja i odluke Komisije za etički kodeks sudija, i godišnji izvještaji o njenom radu.

U Izvještaju o radu Sudskog savjeta za 2015. godinu se navodi se da su u toku te godine pravosnažno okončana tri disciplinska postupka. Disciplinski postupci su u sva tri slučaja bili pokrenuti zbog neurednog vršenja sudske funkcije, te je izrečena opomena kao sankcija. Ove odluke su objavljene na veb stranici Sudskog savjeta. Sa druge strane, pred Komisijom za etički kodeks je tokom 2015. podnijeto 15 inicijativa, ali povreda Etičkog kodeksa nije utvrđena ni u jednom slučaju.

Jedna od obaveza iz Akcionog plana za implementaciju Strategije za reformu pravosuđa za period 2014-2016 jeste podizanje svijesti građana o mehanizmima kontrole rada sudija i to postavljanjem obavještenja na veb stranici Sudskog savjeta o mogućnosti obraćanja Komisiji za praćenje etičkog kodeksa kao i izradom informativnih brošura za građane[5].

Iako se na veb stranicama objavljuju saopštenja i odluke Komisije za etički kodeks sudija, i godišnji izvještaji o njenom radu, na stranici ne postoji mehanizam (obrazac, uputstvo) obraćanja Komisiji za praćenje etičkog kodeksa radi ukazivanja na nepoštovanje etičkog kodeksa od strane sudija, što je potencijalno ograničenje za veći broj prijava građana.

Na ovaj problem ukazuje je i Evropska komisija koja u posljednjem izvještaju napominje da je zabilježen veoma mali broj prijava, te da je potrebno nastaviti sa podizanjem svijesti javnosti o postojećim žalbenim mehanizmima[6].

Sudovi podnose Sudskom savjetu izvještaje o radu, u propisanim rokovima, i u propisanim obrascima koji definišu sadržaj izvještaja. Međutim, obrazac za izvještaje ne predviđa obavezno izvještavanje o problemima, niti ima bilo kakvu kvalutativnu komponenu, te se izvještaji sudova prema sudskom savjetu uglavnom svode na puku statistiku. Takođe, nije propisana sankcija za nedostavljanje ili kašnjenje sa dostavljanjem izvještaja. Godišnji izvještaj Sudskog savjeta je zbir ovih informacija, ali se u posljednjim izvještajima vidi tendencija da on obuhvati i kvalitativnu analizu rada, što je teško bez odgovarajućih inputa od strane sudova.

Sudski savjet je prošle godine usvojio Uputstvo o izradi statističkih izvještaja o radu sudova u skladu sa CEPEJ smjernicama. To je jedna od mjera koja je, u skladu sa Akcionim planom 23, trebalo da doprinese profesionalizmu, stručnosti i efikasnosti pravosuđa. Uputstvo propisuje sačinjavanje standardizovanih izvještaja o radu sudova[7], i izvještaji sadrže niz tabela i indikatora koji su propisani CEPEJ smjernicama.

Ipak, Godišnji izvještaj o radu Sudskog savjeta ne sadrži posebne informacije o četiri kategorije koje su obavezne za svaki sud: brakorazvodne parnice, otkazi, krađe i ubistva sa predumišljajem. U skladu sa smjernicama, izvještaj treba da sadrži barem informacije o dužini sudskih postupaka za navedene kategorije[8].

Uputstvom o izradi statističkih izvještaja se proposuje obaveza nadogradnje PRIS-a u cilju uspostavljanja najviših standarda izvještavanja[9]. Iako je PRIS unaprijeđen za statističko izvještavanje, potreban je dalji rad na njegovom unaprjeđenju i modernizovanju[10] u cilju uspostavljanja pouzdanog statističkog sistema. Na to ukazuje Evropska Komisija koja u posljednjem Izvještaju o napretku  napominje da “ostaje određena zabrinutost u pogledu pouzdanosti i dosljednosti statističkih podataka”[11]. Osim toga, kako se napominje, statistički podaci su se do sada rijetko koristili na nivou kreiranja politika.



[1] ENCJ, Councils for the Judiciary Report 2010-2011, Rim, 2011. Dostupno na: http://goo.gl/KOd6M8. Pristupljeno: 22.08.2016.

[2] Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2015. godinu. Dostupno na: http://goo.gl/DCe4WT. Pristupljeno:  22.08.2016.

[3] Strategija upravljanja i razvoja ljudskih resursa u pravosudnim institucijama 2016-2018. Dostupno na: http://goo.gl/F8Tjpr. Pristupljeno: 22.08.2016.

[4] Član 11 Zakona o slobodnom pristupu informacijama, “Sl.list CG” br. 44/2012

[5] Akcioni plan za implementaciju Strategije reforme pravosuđa za period 2014-2016. Dostupno na: http://goo.gl/ckhrMk

[6] Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2015. godinu. Dostupno na: http://goo.gl/DCe4WT. Pristupljeno:  22.08.2016.

[7] Član 3 Uputstva o izradi statističkih izvještaja o radu sudova u skladu sa smjernicama Evropske komisije za efikasnost pravosuđa (CEPEJ).

[8] Smjernice za statističke podatke u pravosuđu CEPEJ-a (GOJUST) . Dostupno na: http://goo.gl/MXGXdS. Pristupljeno:  22.08.2016.

[9] Član 6 Uputstva o izradi statističkih izvještaja o radu sudova u skladu sa smjernicama Evropske komisije za efikasnost pravosuđa (CEPEJ).

[10] Prvi polugodišnji izvještaj o realizaciji mjera iz Akcionog plana za implementaciju Strategije reforme pravosuđa 2014-2016, mjera 2.6.3.1.

[11] Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2015. godinu. Dostupno na: http://goo.gl/DCe4WT. Pristupljeno:  22.08.2016.